Onog dana kad prestanem maštati(kad se probudim bez snova),kad prestanem biti dijete znat ću da me više nema..

Kad oči zatvorim ja sam opet djevojčica koja sanja u mirisu jorgovana.

Stihom mojim
ljubav se tkala
Sve dok se nije
u svaku poru utkala..
A,sada ljubav
smireno diše
dok moja ruka
neke nove verse piše..

kućo mala kamena
ljubav si mi u srce utkala

Mojih riječi ima:
..u projektu 
PJESMA NAD PJESMAMA

**** 
..u zbirci SLOVOM I SNOM 
KLD Rešetari,rujan 2009.

..u zbirci blogera VEČERAS SE...
Kulturni centar Bilje,2010

Nije puno,ali godi duši.
Raduje me jer tko zna da li ću ikada  izdati nešto samostalno.

U MODRIM DUBINAMA

KANTUNAL

Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..
Nitima odraz
u oko mi prelijevaš..
Dušom skupljam kapljice
kao perle biserne..
Nižem ih
pa ih u tebe prosipam..
Ne želim dio tebe
životu da otkidam..
Bistra si rijeko..
Modra si kao sukno
u plavo obojano..
Dodirujem te..
Svježinom daruješ me..
Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..

28.svibnja 2009.

U isprekidanim naborima mojih misli..U otkucajima mog dana,dotakni neki dio,poseban dio,tkanico mog jutra..Ustaneš li rano,nosi mi misli nepovratno..Objesi me onako prividno na neki klin..Želim promatrati obrise mog tijela dok bude nestajalo u damarima mojih otkucaja..
Ponesi me zoro,plava..Ponesi me more,modro..
Stani ti,prijatelju,prijateljice,neznanče,neznanko..
Vidiš li da gorim u groznicu koju život čini..Stani bez osvrtanja na nebuloznost koja nevezano istječe iz bremenitosti mojih misli..
Sagledaš li me kroz cijeli niz dosadašnjih pisanja,vidjeti ćeš me u nekoliko djelova..Naoko nevezani cjelinu čine..
Pusti me prijatelju,prijateljice,neznanko,neznanče,na trenutak samo..Želim udahnuti..Trebam gluho  prostranstvo za odmor svojih misli..
Raspletu se jutrom..Kihoću cijeli dan..Umore me..Izmore..Noć mi košmarnom učine..
Jedina ljepota doplovi lađom s bjelim jedrima u obliku plutajućeg sna..
Na jedrima ušivena je paleta boja kojom sam ti smirenost obojala..Ostani zauvijek trajna boja na mom nevidljivom slikarskom platnu..Može biti plava kao nebo..Modra kao more..Žuta kao livada satkana od latica i maslačaka..Može biti bijela kao pjenasti oblak ili tratinčica u travi..Kao prozirna kap rose na listu..
Puštam se sanjarenjima kada  stvarnost nahranim i napojim..Ponekad se i u snovima o konope života spotaknem..Zato me pustite u mirise djetinjstva..Dijete u meni neka se igra svemira..Dijete u meni neka kamenčiće u bunar baca..Skinite mi onaj ozbiljni osmijeh koji mi je život nametnuo već od devete godine..
Zbog njega i zbog svega ostalog..Zbog svakog ožiljka vremenom zarezanog,želim ovo dijete u sebi viđati što češće..
Zbog svih tih naleta misli,sudaranja i buke koju čine,na trenutak samo zavući ću se u nedodirljivost..
30.0žujka.2010.

Tihim taktovima
noć danu pozdrave šalje.
Zadrhti sunce u sutonu
dok mu žutu boju
mjesec užurbano krade.
Vragolan jedan
kako je samo vrijedan.
Obećao je zvjezdama
donijeti boju žutu
da ne lutaju
po noćnom putu.
Osvijetli im put
mjeseče žuti,osvijetli
da dragi ne zapne
dok dragoj žuri.
Čeka ona njega
u haljini od satena
dok se plava boja
u ljubav prelijeva.
Na usnama joj
osmijeh ljeta
na ljubav što u sjećanjima
drijema.
Biserne nanizale se misli
dok joj dragi tijelom klizi.
Raskošno zamirisali
rascvjetali vrhovi,
zažuborili potočići.
Poljubac se u poljupce
pretvorio,od tijela
buktinju strasti stvorio.
Usne su usnama
krik zadovoljstva ušutkale
dok su se strasti smirivale.
U haljini od satena
još i danas jedna ljubav
drijema.
27.03.2011.

U očima boje neba,
zastala noć.
Mjesec se na zjenicu
nalaktio.
Snovima se toplim
prepustio.
Zamirisale duge
u košari zvjezdama
isprepletenoj.
Ponoć je.
Vrijeme,kad ljubav
caruje...
29.10.2010.

na izvoru života
u bistrini praskozorja
u sunčevoj zraki
u trave vlati
kapljici dok blista
čekat ću te vedrog lica
nasmijana..lica ozarena
dođi polako..ne žuri
navikla je čekati ova žena
možda u vremenu čekanja
odlučim odustati od lutanja
u tišini jutra
dok se vjetar s kosom igra
dok mi nježno
usne i obraze dira
čekat ću te
srca uzdrhtalog..samo dođi
bit će to poseban dan
dan nama darovan
20.ožujka 2008.

Virtualni putnici,čitate li ova slova znači da ste zalutali u ovaj moj svijet.Plavo-ljubičasti svijet,svijet stvarnosti i snova,svijet u bojama jorgovana,mirisu bosiljka,lavande i ruzmarina.Zastanite na trenutak,pročitajte i sve na svom mjestu ostavite.Hvala vam svima kako vidljivima tako i onim nevidljivima.Vi ste poticaj svakom mom novom slovu.Neizmjerno sam vam zahvalna na tomu.

Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.....Thomas Woodrow Wilson

sjena1958@gmail.com

dok je sjene hvala ti zeme

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Nitko majko,ne može
iz svoje kože..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
- sjena -

Za njih mi Index.hr duguje.Znam da nagrade neće uručiti zato neka se zna da lažu.
  

Splelo se jutro
u mirisnim grančicama
bosiljka i ružmarina..
Polako odmotajem
nakupljeni nektar
protekle noći i
prosipam po jutru
boje lavande..
Na jastuku
punom šapata
uz dvije tri
kapljice lavande
zadrijemao je
miris ljubavi..
Na licu mu
posebna milina..
Uljuljan sniva
čaroliju dodira..
- sjena -