subota, ožujak 13, 2010
S popodnevne šetnje ostavljam vam slike dvije..Sutra se javljam sa više detalja...
Opis uz prvu neka bude:
Uz pjenasti oblak
lijep je i veseo ptičji let...
Iz kamena iznikao
tek jedan žuti cvijet....
Ispred mene more modro,
iznad mene plavo nebo i
uspavano sunce..
U noći mjesec će sa
zvjezdama doći..
Samo tebe nema i neće te biti..
Ti ćeš i dalje biti dio mog stiha
dio moje napisane riječi..
Dio si moga dana i kao takav
daleko si od zaborava..
Svakog trinaestog jače nego inače
uzimaš mi misli..
Uzimaš srce i veći dio mene..
Ovog današnjeg trinaestog pune su četiri godine otkada nisi fizički dodirljiv,dragi moj "mali" brate..
Često,prečesto moje misli k nebu lete..
Odlučila sam možda je vrijeme da te pustim od sebe..
Duši tvojoj da otvorim vrata..
Da je pustim da slobodna nebeskim prostranstvima hodi..
Neka je nosi pjenasti val
kao bijelu lađu na vodi..
Ovog trinaestog ožujka godine četvrte
na ovim stranicama pišem posljednji
stih za tebe...
Pisat ću ih i dalje na bijelom listu
s tugom u srcu i suzi na licu..
Riječi drugima nevidljive samo meni dodirljive..
Ne želim svojom tugom druge tužnima činiti,
zato od danas svakog trinaestog moja tuga je samo moja tuga..
Tišina si moje tišine..
Nemir mog nemira..
"Opet je legla noć
na moj samotni krov.
Opet u mom srcu
žamore glasovi mutni."
Opet te jače nego ikada živog ćutim..
Znam sve je to privid i poželjna varka..
Tebe više nema i neće te opipljivog biti..
Ja ću i dalje s tugom daleko od svih
u mislima na tebe u tišini suze liti..
Dok mjesečina tvoj grob posipa..
Dok sunce zlaćano zlati..
Dok ptica pjeva u grmu obližnjem..
Počivaj u miru Božijem!
Voli te tvoja Seki..
petak, ožujak 12, 2010
četvrtak, ožujak 11, 2010
Zaustavljene riječi
liticama se
strmoglaviše..
Posjekla sam ih
u zaletu dodira..
Znaš li da..?!
Ne,ne znaš!
Zašto?
Ne zanima te kako
udarac odjekuje..
Bezbolnije je živjeti
u neznanju..
- sjena -
Napravi ono što možeš s onim što imaš tamo gdje jesi.
(T.Roosevelt)
srijeda, ožujak 10, 2010
Taman kad čovjek pomisli,
rastvorit će se šiljasti pupovi,
novi val hladnoće
zahvati svaki kraj..
Na moru zadrhti val..
Procvjetalom bajamu
zaustavi cvijet..
Odnese pčelama
mirisni let..
Kod mene kiša
kod nekog snijeg i led
spušta se niz brijeg..
Ljudi moji zimi
kao da nema kraja..
Šta nas bolje od vesele mjuze i toplog ognjišta može ugrijati...
Znam,ali tribam još malo pričekati...
Dok mi grijanje stigne,malo ću vas komentirati...
utorak, ožujak 9, 2010
Večeras za moju dušu Bralić i klapa Intrade vratili me u mlade dane..
Na solaru pitari za cviće..
Lončići za masliđan i garifule..
Vodu san sićom vadila iz lokve..
U krtolu san na glavi nosila smokve..
U skromnoj kužini u kredenci pijati su stali..
Vadili se pažljivo kada bi ručali..
Nad maštilon sam na peračici robu bruškinala..
Na ognjištu u loncu na komaštrima obišenom je iskuvavala..
Bilila se ka mliko,mirisala friškinon..
Traversa bi na sapun milusni vonjala..
A,ja sam na sav glas pivala..
Makinju za polivanje na leđima san nosila
nedaćama oko sebe prkosila..
Koliko sam samo brimena trave na leđima donila
nije ni čudo šta me je sada kičma zabolila..
Ne kaže se uzalud:
"pripazi na se..pitat će te starost di ti je bila mladost"
Za ničim ja ne žalim.Sve je baš kako triba.Još samo da dođe proliće i pristane zima.
Da sunčeve zrake počmu bosti..da malo ugrijem stare kosti..
Sutra triba put pod noge,završiti obaveze mnoge..
Zato sam već kolač sinu napravila..
Već je momak pravi,kaže majko tortu ne pravi..
SINE NEKA TI JE SRITNO I GODINE OVE..
VOLIMO TE JA I ĆAĆA
VOLE TE I SESTRE TVOJE..
NJIMA SE IZ "PURGERGRADA" NE VRAĆA..
A,TEBI NEK UVIK VONJAJU
LAVANDA,RUZMARIN I SMILJE..
I DALJE GAZI DALMATINSKE STINE
SRITAN TI 21.R0ĐENDAN SINE..
ponedjeljak, ožujak 8, 2010
.....da vam bombončić dam..drage moje ženice pa osmi je mart..
osmi mart ili osmi ožujka ili Dan žena..ma kako god hoćete nije bitno
neka je vama lipe moje SRITNO..
neka vas srića i zdravlje prate
di god da vaše nogice svrate
uslikala ja ljubičicu..hodajuće srce i bombončiće sinoć
danas smo neko vrime bez struje bili,
a poslijepodne smo u VITI proslavili...
ostavljam vam samo slikice dvi
više o svemu bit će na VITI
kad se dalmatinka vrne doma...
nedjelja, ožujak 7, 2010
Noćas je tako tiho
ljubavi moja..
Nedostaje
tvoj glas,nježnost,
dodir blag..
Poljubac
i tvoj topli dah..
U nitima tišine
polako skladam..
Ono od jučer..
Prekjučer..
Ono od neki dan..
Mjesec..Godinu
Skladam,
a tišina se budi..
Bojama ljubavi
na platnu lik tvoj
oslikavam..
U obrisima snova
tebe doživljavam..
- sjena -
subota, ožujak 6, 2010
Jutros sam u krošnju masline
hladnim vjetrom zarobila
tvoj osmijeh..
Da li sam sebična,
na vjetru ga ostaviti
cijeli dan..
Nisam..Znam..
Još uvijek je tu..
Nasmijan..
Vjetar i sada maslinu obilazi,
ali tvoj osmijeh s lica
ne silazi..
Moj je također tu..
Znam,zajedno će se smijati
i u snu..
Moj osmijeh treba osmijeh tvoj..
Tvoj osmijeh treba osmijeh moj..
- sjena -
petak, ožujak 5, 2010
Moji dani cijeli ovaj tjedan prolaze na relaciji dom i Dom zdravlja..Dva doma..U jednom odmaram u drugom tražim nešto što se ne može vratiti..Tražim nekakve međuprostore kojih više nema..Kažu suzili su se,naprosto spojili..Pritišću živce i prouzrokuju bol.I tako ja sjedim,a ne mogu dugo..Ali,sjedim,ustanem,prohodam i sve tako..Lakše je i to nego ležati pa se opet teško ustati..A,moram viditi i šta mi je sa vama..Dišete li i pišete ili samo dišete..
Evo vam jedna pričica i jedan vic...
Cekao stariji covjek 6 godina da mu daju dozvolu za gradnju.
Na kraju mu sluzbenik kaze:"Evo sve je gotovo, samo jos otidjite na protokol da vam ovdje udare pecat".
- Ode covjek sav sretan, kad na protokolu sluzbenik gleda na sat i kaze da mu je vrijeme za rucak.
- Nesretni covjek, pokunjen kaze:" Sest godina cekam ovaj trenutak.Hajde, preklinjem te sinko, udari mi taj pecat pa cu ti ispricati pricu o zeni i psu".
Sluzbenik malo nevoljno, ali ipak pristane.?
Ovjeri on sve, a onda zatrazi starca da cuje pricu.
Starac fino pokupi papire i kaze, gledajuci ga ravno u oci :" E jebo ti pas mater".
Idu Ivica i Marica šumom. Tek će ti Marica:
- Ivice, imam osjećaj da ćeš me kresnuti!
- Ma neću, - veli Ivica.
Idu oni tako dalje još dublje u šumu, kad eto ti nje opet...
- Ma ja imam opasan osjećaj da ćeš me kresnuti!
- Ama neću, koji ti je k....ac!
Idu oni još dalje i sad već duboko zašli u šumu.
- A da ti mene kresneš da me prođe taj osjećaj?
četvrtak, ožujak 4, 2010
Rosno je jutro ovo
U krošnji masline
sunce sniva
Ljeskajući sunce
u granama se jutro plete
Cvrkut se ptica čuje,
a moja misao tebi putuje
I dira te nebom
Obasjava suncem
Granama ljulja
Šareni se na obzoru duga
Ispod duge more sniva
Val se lagano ljulja
A,ja..Ja sam samo s tobom
Zaljubljena i živa..
(izlistala iz arhive)
srijeda, ožujak 3, 2010
Jedan od boljih koje sam dobila na mail..
Pita učiteljica malog Muju što mu mater radi i kako žive.
- Moja mama je prositutka i dobro zarađuje tako da dobro živimo i imamo sve što nam treba.
Učiteljici bi nezgodno pa preformulira pitanje za Sulju.
- Što tvoj otac radi i kako vi živite ?
- Moj otac je policajac i malo piše kazne za državu a malo za sebe i mi lijepo živimo i imamo sve što nam treba .
Dođe red i na malog Musana, a on ne čekajući pitanje počne govoriti učiteljici:
- Moj je otac vozač kamiona i da nije Mujine matere i Suljinog oca i mi bi fino živjeli.
Uvijek se nađe neki idiot koji upropasti sliku...
utorak, ožujak 2, 2010
"Vrisnu krv u meni i razlije se ovjenčana proljetnim mirisom što dah ostavlja u sazreloj jeseni.Godine nosim na ramenima. U zrelini i opojnosti mirisa dani kistom rumenilo šaraju,a srce mi propupalošću reinkarnaciju proljeća najvešćuje."(Danja Đokić)
Trajanje iz prkosa
A trebalo je smoći snage,
Izboriti se za ono jedino
Svoje mjesto pod suncem.
Prkosno podići glavu,
Smjelo zakoračiti naprijed,
Nabaciti osmijeh na lice
I radovati se svom postojanju.
Zahvalna sam ti,živote.
Propupalo novo jutro
U zagrljaj me primilo.
Rosom me krstio dan,
I rasporedio odmah,
Među suncem okupane.
Za suze više nemam vremena,
Za tugu sam dovoljno snažna.
Na upornost me izbaždarile godine,
Gotovo na plus beskonačno.
Imuna sam na sve tjeskobe svijeta,
Otporna na svaku bol u naletu.
Osmijehom otrov pretvaram u nektar,
Riječima zidam dušu bezdušnicima.
Ni čudotvorac,ni mađioničar,
Ni alkemičar,a ni čarobnjak.
Samo žena sa iskustvom starice,
I velikim i iskrenim srcem djeteta.
I zauvijek takva dok budem trajala.
/ Danja Đokić /
U svojoj zbirci Dah proljeća u sazreloj jeseni Danja je napisala:"Zavirite li i vi u ovu moju jesen života,u ove stihove o meni i u meni,možda se prepoznate.Ako ništa drugo,osjetit će te prožimanje mladosti u zrelim godinama.Možda vas dah proljeća nadahne,kao što i mene nadahnjuje."
Danja od srca ti hvala,ne da sam zavirila već sam dušom zagrlila svaku tvoju bogato izražajnu misao.Pjesma Trajanje iz prkosa je moj današnji izbor jer sam se,ako smijem napisati prepoznala u svakoj riječi.
ponedjeljak, ožujak 1, 2010
nedjelja, veljača 28, 2010
Rekli su mi za članak koji je izišao u Slobodnoj Dalmaciji koju ne kupujem,ali sam ga zato pronašla na neslužbenoj stranici moga grada..Zanimljiv članak s priloženom fotografijom koja će možda završiti i u smješnim slikama,ne zbog našeg Mitra već zbog kolica s natpisom ups.registracijom..
Pročitajte,kako je dobro biti snalažljiv..A,Mitar to svakako je..
www.ploce.com.hr
Zove se Mitar Radulović i prodaje jabuke vrhunske kvalitete. Ne smeta mu ni loše vrijeme, a ne obeshrabruje ga ni opća besparica.
Svojim „vozilom“ krstari gradom, obiđe ga i nekoliko puta dnevno, a, u slučaju potrebe, osigurana je i dostava na kućnu adresu. Kao stalni sudionik u prometu, morao je staviti „registraciju“.
Poruka je više nego jasna, Mitar ne misli prodavati jabuke cijeli život. Kerum je, uz osiguranu vrijednu imovinu, postao i splitski gradonačelnik. S obzirom na dosad viđeno u Pločama, Mitar može početi s prikupljanjem potpisa za buduću kandidaturu.
(rogotin.hr)
slika je
bila u prilogu članka ja sam je samo uploadala
subota, veljača 27, 2010
Danas sam potražila proljeće..
Našla sam ga..
Ne previše,ali dovoljno da mi zamiriše..
petak, veljača 26, 2010
Dvije časne sestre odlučiše napustiti samostan i krenuše prodavati kekse.
Jedna od njih bijaše poznata kao sestra Matematika (SM), a druga kao sestra Logika (SL).
Noć je počela padati i one su bile još daleko od svog samostana.
SL: Jesi li primijetila da nas posljednjih pola sata prati jedan muškarac?
SM: Da, pitam se šta hoće...
SL: To je logično: Hoće nas silovati.
SM: Oh ne! Sustići će nas za najmanje 15 minuta. Šta ćemo učiniti?
SL: Jedina logične reakcija je da koračamo brže.
Časne sestre ubrzaše korak....
SM: Ne pomaže!
SL: Naravno da ne pomaže. I on je učinio ono što je logično: ubrzao je.
SM: Šta bismo mogle učiniti? Stići će nas za minutu..
SL: Jedina logična stvar je da se podijelimo. Ti odi onim putem, a ja ću ovim. Ne može slijediti obje.
Muškarac se odluči za sestru Logiku.
Sestra Matematika se domogne samostana i uznemiri se jer sestra Logika nikako da stigne.
Konačno stigne i sestra Logika.
SM: Hvala Bogu da si stigla. Pričaj šta se dogodilo!
SL: Jedina logična stvar. Muškarac nije mogao slijediti obje, pa je slijedio mene.
SM I šta se dogodilo?
SL: Jedina logična stvar počela sam trčati najbrže što sam mogla
SM: I onda?
SL: Jedina logična stvar: I on je počeo trčati najbrže što je mogao
SM: I onda?
SL: Jedina logična stvar! Sustigao me je!
SM: OH ne! I šta si onda napravila?
SL: Jedinu logičnu stvar. Podigla sam mantiju!
SM: Oh ne sestro i šta je on napravio?
SL: Jedinu logičnu stvar. Spustio je hlače
SM: Oh ne! I šta se onda dogodilo????
SL: Zar nije logično, sestro? Jedna sestra sa podignutom mantijom može trčati puno brže od muškarca sa spuštenim hlačama!
A vi ste mislili da će to biti jedna prljava priča!